SUSRET UMJETNOSTI S MIGRACIJOM

Susret umjetnosti s migracijom

Migracija, kao tema, nudi plodno tlo za suvremene umjetnice i umjetnike. U središtu mnogih radova stoji neugodna potražnja za identitetom. Omjeri moći igraju pritom važnu ulogu, jer tko je taj koji odlučuje gdje tko pripada?

U sljedeće tri prostorije možete otkriti umjetničke pozicije koje se bave temom migracije na različite načine.

Umjetnica Farida Hueck 2011. godine, u Maria-Theresien-Straße, u Innsbrucku, je koncipirala jednu akciju. Pritom je jedna zamišljena komisija raspravljala o takozvanoj „noveli višejezičnosti“. U njoj je navedeno da one Austrijanke i oni Austrijanci, koji govore samo jedan jezik, samo pod uvjetom da govore neki neeuropski jezik, smiju i dalje ostati u zemlji. Ova parodija šaljivo razotkriva političke strkuture vlasti i neprihvatljive uvjete i zahtjeve, kada se integracija svede samo na stjecanje jezične kompetencije.

Migranti se često zamjećuju samo kao ograničene i nazadne žrtve. U „Pedagogiji kolektivne inteligencije“[Lecture Performance], Ana Hoffner je na jedan dojmljiv i samouvjeren način inscenirala izbjegavanje te njihove uloge žrtve. Anna Hoffner nas direktno prisiljava da u muzeju razmislimo o ophođenju s migrantima.

U filmu „Passagen“, od Lisl Ponger, pojavljuju se migracija i turizam kao dvije različite pojave, fenomeni mobilnog društva – opet ovisno iz kojeg kuta socijanle perspektive se na to gleda. 

Ona tobožnju nadmoć zapada, nasljednika kolonijalizma, dovodi u pitanje. Glasovi u pozadini komentiraju prekrasne slike godišnjeg odmora, načinjene u drugoj polovici 20. stoljeća. I samim time promijenjene. Dolazi do polaganog prijelaza između sjećanja s godišnjeg odmora i migracijskih priča.